Zvornik u najljepšem svjetlu: zahvaljujući vaspitačicama „Naše radosti“

Večeras smo u dvorištu Sabornog hrama u Zvorniku imali pravi mali spektakl – lampioni su obasjali tamno i maglovito nebo, a događaj je privukao pažnju velikog broja radoznalih građana. Mnogi su pitali o čemu se radi, zašto se organizuje i ko stoji iza svega, ali jedno je sigurno – prizor je na svakoga ostavio snažan i lijep utisak.

Bilo je i onih koji su postavili sasvim logično pitanje:
otkud vaspitačice i vrtić – poslije radnog vremena?

Četiri godine aktivno radim na ovom portalu, pratim događaje, trudim se da budem prisutan gdje god mogu, ali jednako volim i da analiziram i upoređujem. Moram priznati – Zvornik je u ovoj godini imao možda i najveći broj manifestacija, događaja, takmičenja i okupljanja, kako formalnih, tako i neformalnih.

U toj priči, ogromnu ulogu imale su upravo vaspitačice i dječiji vrtić.

Posao vaspitača, odnosno odgojitelja, je nemjerljiv. Brojne studije potvrđuju da je vrijeme provedeno u vrtiću ključno za formiranje ličnosti djeteta. Ipak, vaspitačice dječijeg vrtića „Naša radost“ pokazuju da se njihov posao ne završava radnim vremenom definisanim kolektivnim ugovorom. One „kradu“ vrijeme od sebe, svoje djece i porodica kako bi organizovale dodatne aktivnosti i djeci pružile više.

Nažalost, kao i mnogo toga vrijednog i važnog, i njihov rad se često stavlja u drugi plan. Plate su male, a odgovornost ogromna. Vaspitačice su istovremeno i druge majke, i pedagozi, i animatori, i psiholozi, i serviseri svakodnevnih dječijih problema. Nemaju pravo na grešku, a nerijetko moraju da vaspitavaju ne samo djecu – već i pojedine roditelje.

Planirano povećanje plata može biti samo prva pomoć. Ako zaista volimo djecu i želimo zdravo i stabilno društvo, Grad Zvornik, ali i sve druge lokalne zajednice, moraju sistemski stati iza vaspitačica – kroz podršku u radu i obezbjeđivanje dostojnih primanja, bar približno onih koje odgovaraju težini i odgovornosti posla koji obavljaju.

Posebne čestitke upućujem direktorici Maji Soro, koja svoj posao obavlja revnosno i s velikom dozom entuzijazma. Ne mogu, a da ne pomenem ni bivšeg direktora, gospodina Stankovića, koji je podnio ostavku kako bi zaštitio ugled ustanove – potez kakav Zvornik ne pamti.

Takvi ljudi i takve vaspitačice su temelj grada koji ima budućnost.

Piše: Nedeljko Bosiočić