Zvornik između koristi i straha: koliko nas Alumina zaista košta?

Zvornik – Još jedan incident na brani tzv. „crvenog mulja“, još jedan talas neprijatnog mirisa i – još jednom ista slika: građani uznemireni, a odgovori nedovoljno jasni.

Koliko puta je potrebno da se ovakve situacije ponove da bi se otvoreno i bez zadrške razgovaralo o bezbjednosti, rizicima i stvarnim efektima rada industrije u ovom gradu?

Nije sporno da industrija donosi radna mjesta. Ali pitanje koje se sve češće čuje među građanima je jednostavno: da li je to jedino što dobijamo?

Stariji Zvorničani pamte vrijeme kada je industrija bila pokretač razvoja – ulagalo se u sport, kulturu i infrastrukturu. Danas, utisak mnogih je da je odnos između fabrike i grada sveden na minimum, dok zabrinutost za zdravlje i životnu sredinu raste.

Posebnu nelagodu izaziva sama činjenica da se problemi na lokacijama poput brane „crvenog mulja“ uopšte dešavaju. U javnom prostoru su ranije iznošene procjene o mogućim posljedicama eventualnih većih incidenata, što dodatno pojačava osjećaj nesigurnosti među građanima.

Zato je legitimno pitanje:
da li postoji dovoljno transparentnih informacija i da li građani znaju koliko je njihov grad bezbjedan?

Industrija ne može funkcionisati izolovano od zajednice. Kompanija koja posluje u Zvorniku ima i odgovornost prema ljudima koji ovdje žive, rade i odgajaju djecu. Povjerenje se ne gradi saopštenjima nakon incidenta, nego stalnim, otvorenim dijalogom.

Treba reći i da postoje pojedinci unutar sistema, kao što su Drago i Dragana koji pokazuju spremnost na komunikaciju i uključivanje javnosti. To je dobar signal – ali nedovoljan ako ne postane standard.

U relativno kratkom vremenskom periodu zabilježeno je više situacija koje su uznemirile javnost. Zbog toga zabrinutost građana nije pretjerana reakcija, nego očekivana posljedica.

Zvornik ne traži nemoguće.
Traži jasne odgovore, veću transparentnost i sigurnost da razvoj grada ne dolazi po cijenu zdravlja njegovih stanovnika.

Piše: Nedeljko Bosiočić