Kao i mnoge druge sredine, Zvornik se suočava s odlaskom stanovništva i negativnim prirodnim priraštajem. Sve je manje ljudi na obalama Drine, a oni koji žele da ostanu ili ovdje započnu novi život sve teže dolaze do krova nad glavom.

Situacija je još teža u manjim opštinama u okruženju, posebno Vlasenici i Milićima. Brojni građani javljaju nam se zbog problema s pronalaskom stana u Zvorniku, gdje traže posao i pokušavaju da nastave život nakon gašenja ili smanjenja privrednih aktivnosti u svojoj sredini.

Međutim, pronaći stan za mjesečno iznajmljivanje u Zvorniku postaje prava potraga. Građani nam se obraćaju, raspituju se i traže pomoć, ali ponuda je veoma ograničena. Kada se stan i pojavi, cijena je za mnoge previsoka, pa pojedini parovi odustaju od planova da se presele.

Slična situacija je i na tržištu nekretnina. Cijena kvadratnog metra, kako u novogradnji tako i u starijim zgradama, za mnoge mlade parove postala je gotovo nedostižna.

Stanovi postoje, ali kome su namijenjeni?

U Zvorniku se trenutno gradi relativno mali broj novih stambenih zgrada. Kada je ponuda ograničena, a potražnja postoji, prostor za rast cijena postaje veći, što dodatno otežava položaj građana koji nemaju riješeno stambeno pitanje.

Ipak, posebno je zanimljiva slika grada u večernjim časovima. Prolazeći ulicama Zvornika, na brojnim stambenim zgradama mogu se vidjeti spuštene roletne i stanovi u kojima, barem naizgled, niko ne živi.

Posebno se to primjećuje u dijelu novije gradnje. Pojedine zgrade djeluju gotovo prazno, iako su stanovi izgrađeni i nalaze se na tržištu.

Naravno, spuštene roletne nisu dokaz da je stan prazan, niti imamo pouzdane podatke na osnovu kojih bismo mogli tvrditi da više od polovine stanova u Zvorniku nije useljeno. Ipak, ono što građani primjećuju, zajedno s problemima s kojima nam se obraćaju, otvara važno pitanje: koliko stambenog prostora u gradu zaista služi stanovanju, a koliko nekretnina ostaje van tržišta dugoročnog iznajmljivanja?

Stan na dan ili dom za mlade porodice?

Jedan od razloga zbog kojih je dugoročni najam teško pronaći jeste sve veća orijentacija dijela vlasnika prema izdavanju stanova na dan. U gradu postoji više od 30 takvih smještajnih jedinica, prema našim saznanjima, a kratkoročno izdavanje za pojedine vlasnike može biti privlačnije od mjesečnog rentanja.

Dodatni problem predstavlja činjenica da dio vlasnika nekretnina živi i radi u inostranstvu, pa stanove ne želi da izdaje. Postoje i građani koji su do stana došli kroz poslovne aranžmane ili ga posjeduju kao oblik ulaganja, bez potrebe da ga stave na tržište najma.

Niko nema obavezu da svoj stan izda, ali kada se spoje ograničena ponuda, visoke cijene i veliki broj nekretnina koje se ne koriste za dugoročno stanovanje, posljedice najviše osjećaju oni koji tek pokušavaju da riješe svoje stambeno pitanje.

Da li Zvornik gubi mlade i zbog nedostatka stanova?

Mladi bračni parovi ne traže mnogo. Žele posao, pristojnu platu, sigurnost i mogućnost da sebi obezbijede dom. Ako to ne mogu pronaći u svom gradu, razumljivo je da počinju razmišljati o drugim sredinama.

Bijeljina se za neke nameće kao alternativa, ali pitanje je zašto bi mladi iz Zvornika morali tražiti novi početak negdje drugo samo zato što ne mogu pronaći pristupačan stan.

Odlazak stanovništva, negativan prirodni priraštaj i nedostupnost stanovanja međusobno su povezani problemi. Grad koji želi da zadrži mlade mora razmišljati i o tome gdje će oni živjeti, a ne samo o tome gdje će raditi.

Gdje su gradske politike stanovanja?

O ovom problemu potrebno je otvoriti ozbiljnu javnu raspravu. Koliko u Zvorniku ima praznih stanova? Koliko ih se izdaje dugoročno, koliko na dan, a koliko se uopšte ne koristi? Postoji li analiza potreba mladih porodica i građana koji zbog posla dolaze iz susjednih opština?

To su pitanja na koja bi javnost trebalo da dobije odgovore.

U pojedinim gradovima, poput Sarajeva, otvarane su rasprave o dodatnom oporezivanju nekretnina koje se ne koriste ili se ne izdaju. Takve mjere imaju svoje prednosti, ali i moguće posljedice, pa bi prije bilo kakvog prijedloga trebalo sagledati pravni okvir i konkretne potrebe Zvornika.

Možda rješenje nije samo u porezima. Grad bi mogao razmotriti podsticaje za dugoročno izdavanje, programe podrške mladim bračnim parovima i sistematsko prikupljanje podataka o stvarnom stanju na tržištu stanova.

Jer nije dovoljno da u Zvorniku postoje zgrade i stanovi. Važno je da ljudi u njima mogu živjeti.

Dok se o ovom problemu ćuti, mladi traže stanove kojih nema na tržištu, cijene ostaju visoke, a dio stambenog prostora ostaje neiskorišten. Ako želimo da Zvornik bude grad u kojem se ostaje, onda je vrijeme da se i pitanje stanovanja nađe na dnevnom redu onih koji donose odluke.