Zvorničanin Petar Spremo uputio otvoreno pismo komadantima Eufora

Otvoreno pismo povodom postupanja austrijskogkontingenta EUFOR-a u Bosni i Hercegovini premadugogodišnjem prevodiocu – lokalno osoblje EUFOR-a

Za: Nadležni komandanti EUFOR-a i austrijskogkontingenta (AUTCON), informativni mediji:

Ovo pismo ne pišem iz jeda, već iz dubokog i gorkograzočaranja pred kojim više ne mogu I neću ćutati. Čekao samviše od godinu dana da ga objavim.

Nakon jedanaest godina nepokolebljive službe, odanosti iposvećenosti kao senior prevodilac u LOT House Bratunac, sa58 godina života ostao sam bez posla – otpušten sam bez ikakvog objašnjenja prije otprilike godinu dana 31. Januara2025. Godinama sam bio sistematski potplaćen, te izloženonome istom zlostavljanju, zloupotrebama i uznemiravanju zakoje sam nekada vjerovao da se EUFOR protivi.

Kada sam se prvi put pridružio misiji, bio sam ispunjenponosom. Vjerovao sam u mandat očuvanja mira. Svakodnevnosam riskirao svoj život i sigurnost svoje porodice kako bihpremostio jezičku barijeru između vaših vojnika i lokalnihzajednica. Jedanaest godina nisam bio samo zaposlenik. Bio samkulturološki savjetnik, povjerljiva osoba i glas koji je omogućavao vašem kontingentu da djelotvorno radi. U višenavrata su mi govorili da sam jedan od najcjenjenijihprevodilaca na spisku. Moja odanost je bila apsolutna. Nikadanisam ugrozio misiju.

Zato me je posljednje poglavlje mog radnog vijeka ostaviloskršenim.

Umjesto dostojanstva i zahvalnosti za deceniju službe, dočekalisu me gorčina i nepristojni odnosi kako od strane EUFOR-a, i od pripadnika AUTCON-a. Nakon jedanaest godina vjerne službe, otpušten sam bez ikakvog koherentnog objašnjenja. Nije mi datnikakav razlog. Nije održano nikakvo saslušanje. Nakon što samjedanaest godina prevodio u visokorizičnim okruženjima, odbačen sam kao alat koji je nadživio svoju korisnost. U dobi od 58 godina ponovo izgraditi karijeru nije samo teško – gotovo je nemoguće.

No, otpuštanje je samo posljednja uvreda. Tokom cijelog mogradnog staža, zajedno s ostalim lokalnim osobljem – patio samzbog sistematskog potplaćivanja. Bili smo plaćeni manje odnaših kolega za isti, ako ne i opasniji posao. Kada smo iznosilizabrinutost zbog uznemiravanja ili nepravednog postupanja, dočekali su nas hladni zidovi birokratije ili otvorenogbezobrazluka. „Mirovne snage“ koje su trebale predstavljatinajbolje od Evrope – posebno austrijski kontingent – često supokazivale aroganciju i nepoštovanje prema ljudima koji sunjihovu misiju održavali na životu.

Kada biste pitali sadašnje aktivno (lokalno) zaposleno osoblje, ne biste dobili iskren odgovor, jer rizikuju da budu odmahotpušteni. Ali van službe, svaki lokalni član EUFOR AUTCON-a će to priznati.

Želim biti jasan: ovo nije samo pitanje novca. Ovo je osnovnaljudska vrijednost. Služiti misiji jedanaest godina, dati najboljegodine kasne životne dobi kako biste osigurali sigurnost zaporodicu i osigurati komunikaciju stranim vojnicima, a zatimbiti odbačen bez „hvala“, bez obrazloženja i bez penzije iliotpremnine koja odražava tvoju službu – to je moralni neuspjehEUFOR-a i AUTCON-a.

Pokazali ste lokalnom osoblju u Bosni I Hercegovini da je odanost jednosmjerna ulica. Tražili ste našu odanost, diskreciju itežak rad. Ali kada je došlo vrijeme da vi pokažete odanostprema nama, pokazali ste mi, bezkrupulozno I oholo, samovrata.

Ne pišem ovo očekujući da ću dobiti posao nazad. Povjerenje je konačno I nepopravljivo srušeno. Pišem ovo da bihdokumentovao istinu. Nepristojni odnosi, zlostavljanje inepravedno otpuštanje lokalnog osoblja nisu puke nuspojavemirovne misije – oni su izdaja same misije u Bosni I Hercegovini.

Razočarali ste me. Još važnije, razočarali ste ljude Bosne iHercegovine koji su vjerovali da se zalažete za pravdu i poštenopostupanje.

S poštovanjem, i gorčinom,

Petar Spremo
Bivši stariji prevodilac, LOT House Bratunac (11 godina službe)

Zvornik, 18 Maj 2026