Zvornik – Hapšenjem vaspitača M.B. od strane MUP-a Srpske zbog ” Nedozvoljenog snimanja i slikanja maloljetnih lica i distribucije sadržaja” i određivanja istom pritvora, dovelo je do toga da Vukomir Stanković podnese ostavku na mjesto direktora dječijeg vrtića “Naša radost” u Zvorniku, gdje je osumljičeni bio zaposlen.
Javnost je počela da optužuje direktora kako je mogao da zaposli takvu osobu, da li je bio konkurs, ljekarski pregled i slično i odmah je tražena ostavka direktora.
Kad bi realno sagledali situaciju, znali bi da je gore osumnjičeni M.B bio najpopularni animator, majke su se otimale za njega kad su dječiji rođendani u pitanju. Da smo sproveli anketu “Ko najbolje radi sa djecom?”, on bi bio izabran definitivno. Ne postoji konkurs ili pregled koji bi mogao otkriti da li neko ima sklonost ka pedofiliji.
Način na koji je primljen u radni odnos ne znamo, istina je da je bio aktivan kao omladinac u SNSD-u i vjerovatno je na taj način osigurao sebi posao, ali ruku na srce, kad to nije bilo stranačkog zapošljavanja u Bosni i kad ga neće biti?
Bilo kakav konkurs, pregled, ne bi spriječio njegovo zapošljavanje jer se zaista isticao po radu sa djecom, na razne načine, što je doprinjelo da se svi još više šokiramo saznanjima i ispovjestima roditelja.
Vukomir Stanković ,realno, nikad nije bio neka reprezentativna ličnost. Meni lično je uvijek smetalo kad se uđe u hol vrtića, što umjesto životinjskog carstva, imamo političko carstvo sa glavnim likovima Milorada Dodika i Zorana Stevanovića. Kad bi se organizovali skupovi SNSD- a, on je uvijek imao pun autobus žena, a svi znamo kako se ljudi ucjenjuju i vrši se pritisak da bi išli. Razmišljao sam dugo pisati kritičke tekstove zbog toga, ali nije Vukomir Stanković tu bitan, nego vrtić kao ustanova. Ako srozamo ugled jedne takve ustanove, mi smo u problemu kao društvo. Ustanovu ne čini direktor,nego zaposleni koji rade sa djecom.
S druge strane, vladala je disciplina u vrtiću, nije se dešavalo da se pojave neke epidemiološke bolesti, opasne bakterije i slično, kako kažu baš je on lično insistirao da se vodi računa i sve otkuvava. Takođe, povećani su kapaciteti smještaja i realizovane razne manifestacije za djecu u našem gradu.
Razgovarao sam sa vaspitačicama i zaista su tužne, kažu da je bio dobar kao direktor i čovjek, navikli su se jedni na druge i sve je funkcionisalo dobro, zatim dodaju da nije on kriv, nije mogao da zna, kao i to da niko nije primetio nešto čudno u saradnji s kolegom.
Kad je saznao za hapšenje zaposlenog, narušeno mu je zdravlje, pozlilo mu je, lično je to sve shvatio i rekao je : “Bolje da sam umro nego ovo što sam dočekao.”, kaže njegova saradnica
Bilo kako bilo, sa njegove strane to je moralna odluka i ako većina smatra da on ne treba da osjeća odgovornost, jer nije znao niti mogao pretpostaviti, kao ni njegove kolege.
A što se tiče osumljičenog M.B. mi nismo sud i ne smijemo da crtamo mete na čelu nikome, ali samim tim što je sud donjeo pritvor od 30 dana, jaki dokazi postoje. Pozivamo roditelje da svjedoče i dostave sve što imaju da nam se slične situacije ne bi događale.
Apelujemo na sve, da se suzdrže od napada na vrtić, jer je to jako važna ustanova gdje idu naša djeca i koju ne čine pojedinci, nego kolektiv vrijednih, dobrih, obrazovanih i strpljivih ljudi koji brinu o našoj djeci.
Ja kao roditelj smatram da moje dijete kvalitetnije vrijeme provede u vrtiću uz svoju Željku i Anđu nego uz mene kao roditelja.
Piše: Nedeljko Bosiočić
