Umiru prije presude: Ko će zaštititi Srbe koji godinama idu na suđenja u Sarajevo?

Prije nekoliko dana Zvornik je potresla još jedna vijest – preminuo je još jedan naš sugrađanin koji se redovno odazivao na ročišta pred Sudom u Sarajevu, gdje mu se sudilo za ratne zločine.

Ne mogu da ne pomenem i slučaj Save Manojlovića, mladog i vitalnog čovjeka koji je nakon suđenja u Sarajevu preminuo. Iako je dobio oslobađajuću presudu, ubrzo nakon tog procesa njegovo zdravstveno stanje se naglo pogoršalo.

Prema dostupnim informacijama, danas oko tridesetak ljudi iz ovog kraja redovno odlazi na suđenja u Sarajevo. Mnogi od njih su godinama izloženi sudskim procesima, oduzimanju dokumenata i velikom javnom pritisku.

Stiče se utisak da se presude često donose u javnosti prije nego u sudnici. Pojedini mediji unaprijed stvaraju sliku o krivici, čime se dodatno otežava ionako težak proces kroz koji prolaze optuženi i njihove porodice.

Zbog toga se postavlja pitanje – šta je tim ljudima teže: sam sudski proces ili osjećaj da su ostavljeni bez podrške države za koju su se borili.

Mnogi od njih danas prolaze kroz ove postupke gotovo sami. Nakon njihove smrti ili dugogodišnjih procesa, porodice često ostaju bez institucionalne podrške i pomoći.

Ostaje otvoreno pitanje: hoće li ovi ljudi dobiti bilo kakvu sistemsku pomoć i pravnu zaštitu od institucija Republike Srpske, ili će kroz ove procese prolaziti bez ozbiljne podrške.

Istovremeno, važno je podsjetiti na osnovni princip pravde – svako je nevin dok se ne dokaže suprotno.

Zato je odgovornost medija velika. Nečija tragedija i sudbina ne bi smjeli biti sredstvo za senzacionalizam ili političke obračune.

Istovremeno, jasno je da ratni zločini moraju biti procesuirani i da za njih mora postojati odgovornost, ali isto tako presuda mora biti donesena isključivo u sudnici, a ne u javnom prostoru.

Američka pravna izreka kaže: bolje je pustiti i više krivih nego osuditi jednog nevinog.

Upravo zato je važno da pravda bude zasnovana na dokazima, a ne na pritiscima i unaprijed formiranim presudama.

Piše: Nedeljko Bosiočić