Spalionica otpada u Zvorniku – pitanja bez odgovora

Zvornik – Najavljena spalionica otpada već mjesecima je tema koja se prenosi od kafane do društvenih mreža, a da pritom građani nisu dobili potpunu sliku šta tačno dolazi u njihov komšiluk.

Ne krijem – i sam sam među onima koji žele konkretne informacije, a ne naslove i šapat.
Ne zbog senzacije, nego zbog djece koja dišu isti vazduh kao i mi, i koja će ovdje, nadamo se, rasti i ostajati.

Iako je na početku rečeno da će javnost biti upoznata sa kompletnim procesom, tehničkim podacima, emisijama i kontrolama, do danas ti detalji nisu predstavljeni široj zajednici. To ne znači da ih nema – nego da nisu dostupni građanima, a građani imaju pravo da razumiju gdje žive.

Nije sporno da u Evropi postoje uspješni modeli spalionica koje godinama rade bez primjedbi lokalnog stanovništva.
Beč je često citiran primjer – postrojenje koje se nalazi usred grada, sa sistemima filtracije, nadzora i pretvaranja toplote u energiju.

Ako tehnologija funkcioniše u centru milionske metropole, logično je da se građani pitaju: kako će funkcionisati kod nas?
Ko će nadzirati proces, objavljivati mjerenja i komunicirati s javnošću?

To nisu ni sumnje ni optužbe — to su obična, zdrava pitanja svakoga ko ovdje živi.

Razlozi za nervozu nisu samo u novom postrojenju, već u iskustvima koja već imamo:

• epizode crnog dima,

• pomor ribe u Sapni,

• slab javni uvid u rezultate mjerenja u prethodnim situacijama.

U takvom okruženju, ljudi ne strepe od tehnologije, nego od odsustva informacija i komunikacije.
I to je važno reći — smirenim tonom, ali jasno.

Zajednica mora imati glas

Nema dileme: ako projekat jeste najavljen kao moderan, čist i po evropskim standardima, onda je logičan i sljedeći korak — otvorena prezentacija građanima.

Umjesto nagađanja, online rasprava i nervoze, potrebni su:

• javni uvid,

• tumačenje stručnjaka,

• objašnjenje procesa,

• pregled nadzora i kontrole emisija.

Ne tražimo privilegiju, nego pravo da znamo.

Neću reći ni da je ovo šansa, ni da je katastrofa.
I jedno i drugo bi bila tvrdnja bez podataka.

Ja samo pišem kao čovjek koji ovdje živi i želi ostati.
Kao roditelj koji želi da vazduh u koji djeca ulaze bez straha ostane uslov za život, a ne tema za raspravu.

Ne tražimo mnogo – samo transparentnost.
Samo razgovor.
Samo činjenice.

✍️ Piše: Nedeljko Bosiočić