Pustite dijete da trči, skače po krevetu, travi, lišću, blatu,penje na drvo, da se vrti, da skače po krevetu, pada i samo ustaje, da puže, da žvaće, da bude i na suncu i na kiši- mozak se razvija kretanjem.
Posao djeteta je da se kreće, da uči igrom, da bude nasmijano, da mašta, a ne da satima gleda u televiziju itelefon!
Često mislimo da su djeca zahvaljujući tehnologiji spretnija i pametnija ipak primjećujemo da su nove generacije slabije u odnosu na prethodne. Slabiji su motorički, držanje olovke, tijela, sjedenje, slabija im je koncentracija i paznja, imaju manji fond riječi, manje opšte znanje, slabija kontrola emocija ( agresivni su, razmaženi, sebični, nemaju osjećaj za druge). Taj problem je nastao prije škole, kada je i najbitniji period za razvoj mozga i razvoj inteligencije, period između prve i sedme godine života.
Koje su greške ( ne namjerne ) roditelja koje mogu uticati na razvoj inteligencije kod djece:
Naša djeca se manje kreću, manje se igraju.
( ne hodaju, ne trče uzbrdo, nizbrdo, unazad, ne preskaču, ne skaču, ne žvaću )
mozak se razvija u kretanju.
Živa bića koja se ne kreću su biljke, nemaju neurone.
Roditelji ne dopuštaju djeci kretanje zbog prezaštićivanja, straha da se ne povrijedi, ne padne, ne udari, oguli koljena, laktove, isprlja. Čak i ako padne veća šteta od toga je da mu branite spomenute igre jer mu na taj način usporavate razvoj mozga.Dijete mora naučiti kako da padne. Djeca se manje kreću i jer je roditeljima tako lakše, da se malo odmore od djeteta, do treće, četvrte godine voze ga u kolicima, daju mu telefon da se smiri.
Fiziološki je da djeca pređu do dvadeset kilometara dnevno, kao što smo to i mi radili ( pješačili do škole, do druga, do susjednog sela, ulice, u igri fudbala, žmurke, vožnje bicikla ). Naša djeca kod kuće ili u vrtiću, u školi pređu dnevno tri do četri kilometrašto je premalo za period ranog, naintezivnijeg razvoja mozga.
Pustite dijete da samo odabere loptu!
Lopta je najbolja igračka za psihomotorni razvoj svih vremena, svih generacija.
Lopta nije samo igračka. Ona razvija kordinaciju, ravnotežu, preciznost, brzinu i timski duh.
Lopta pokreće više od nogu, i tijelo i mozak.
Djeca koja se ne kreču i ne igraju, troše manje energije,potrošiće je kroz nemir, nervozu, agresiju, gojaznost. Takvu djecu teže je uspavati, ne mogu da prate nastavu u školislabe kognitivne sposobnosti ( ne mogu da sjede, da čitaju, da pišu ).
Oni koji troše energiju zaspu za pet minuta, bez borbe za san, odmah nakon večere i crtanog.
Dječiji mozak, telefon, televizija, zavisnost!
Djeca ne mogu da žive bez mobilnog telefona!
Kada naprave prvi korak, nauče da voze bicikl, nauče prvo slovo, nauče da čitaju, djeca su srećna. Da bi se razvijao i rastao mozak mora da uči, da skuplja nove informacije.Kada nauči nešto novo mozak lući endorfine- hormone sreće. Taj veliki endorfin se dobija pet do šest puta u toku života. Kada dijete igra igricu na telefonu ono prelazeći novi nivo igrice svaki put dobija novi veliki endorfin, po deset u toku deset minuta što nije fiziološki. Receptori za endorfin su kao za morfijum- kao da je dijete na drogi. Bez telefona,ne može da spava, jede, da se zabavi i ubije dosadu. Ako dijete stalno gleda u telefon to nije autizam- to je znak da je ekran preuzeokontrolu nad njegovim vremenom i pažnjom.
Kada dijete gleda u telefon ili televiziju stotine informacija ulaze u njihov mozak, taj mozak treperi, preopterećen je i zbunjen, a mozak koji treperi ne može da pamti, da uči, čita.
Kako roditelji ubijaju dosadu kod djece.
Čim se dijete požali na dosadu večina roditelja ,, ubija,, dosadu djece na brz, ali pogrešan način tako što im odmah daje: telefon, tablet, crtaće, neku gotovu, pasivnu zanimaciju.Time ubijaju priiliku za samostalnu igru, razmišljanje, maštu, motivaciju i kreativnost.
Greške u ishrani ne prave djeca, prave ih roditelji!
Za ishranu djece odgovorni su roditelji a ne dječije želje!
Namjernice koje pozitivno utiču na razvoj mozga su one koje sadrže esencijalne nutrijente- aminokiseline, antiokidanse, omega- 3 masne kiseline, vitamine B kompleksa, gvožđe: ( riba, jaja, orašasti plodovi, zobene pahuljice, grah, zeleno lisnato povrće, borovnice i drugo bobičasto voće, jogurt, kakao, tamna čokolada ).
Često u ordinaciju dolaze zabrinuti roditelji koji kažu moje dijete ne jede ništa, dijete jede, ali ne ono što roditelji misle da bi trebalo. Izvedite dijete van, dalje od televizije i telefona, šetajte, trčite, igrajte se, djeca će sigurno pojesti obrok. Ne kupujte slatkiše, grickalice, sokove, tjestenjinu. To goji, usporava kretanje, mozak se razvija kretanjem!
Žvaćimo čvrstu hranu!
Čim narastu donji zubići uvodi se čvrsta hrana, kraj četvrtog, početak petog mjeseca života.
Dešava se da naša djeca i sa dvije, tri godine jedu miksanu hranu. U ordinaciji roditelji to opravdavaju pa djetetu se gadi ili povrati pasulj, parče mesa, koricu hljeba koje nije izmiksano ili se plaše zadaviće se.
Kada djeca jedu miksanu hranu ne razvija se jezik, vilica, mišići vrata, pa se i govor ne razvija na vrijeme. Čvrsta hrana čisti zube, manje je karijesa. Karijes dovodi do gubitka zuba.
Kada ispadne mliječni zub, mišići vilice i vrata jačaju na strani gdje ima više zuba gdje je jači zagriz, javlja se asimetrija lica, estetski problemi, pa čak i poremećaj držanja tijela i deformiteti kičme.
Roditelji su prvi i najvažniji učitelji.
Krećite se djeco dok vam noge lete, jer pokret je radost, a ne samo potreba svijeta ..
dr Vujadin Lazić
