Na Glođanskom brdu Srbe zakucavali za drveće

Na Glođanskom brdu kod Zvornika danas će biti obilježena godišnjica stradanja 126 pripadnika Šestog bataljona Zvorničke nrigade VRS, Šekovačke brigade i civila koje su 6. novembra 1992. godine zarobili i na svirep način izmasakrirali pripadnici tzv. Armije BiH koje su predvodili Naser Orić i Muhamed Čikarić. Preživjeli borci VRS su se povukli u rasulu na Šćemliju i Zlatne Vode.
O muslimanskom napadu na Glođansko brdo svjedočio je komandir čete Pero Lazić: ,,Dana 06.11.1992. godine brojne muslimanske oružane snage izvršile su iznenadni napad na naš položaj, probile se kroz naše linije, zašle nam iza leđa, opkolile nas i napale sa svih strana. Položaj moje čete nalazio se na centralnom dijelu linije na mjestu zvanom Glođansko brdo i tokom borbe i stezanja obruča od strane muslimana dio linije na kome se nalazila moja četa, bio je pod najžešćim udarom.“
Padom Glođanskog brda, Šesti bataljon Zvorničke brigade ostaje desetkovan.
Nakon zarobljavanja boraca VRS uslijedili su stravični načini mučenja i iživljavanja nad njima. Razmjere zločina i mučkog ubijanja otkrivene su tek povratkim Glođanskog brda pod kontrolu VRS u februaru 1993. godine. Tada je otkriveno šest masovnih grobnica: Glođansko Brdo – dvije grobnice, Kozjak, Trešnjica, Maskalića Potok i Široki Put odakle su ekshumirani posmrtni ostaci radi identifikacije i sahrane, uz nadzor patologa prof. dr. Zorana Stankovića.
Izjave članova porodica svjedoče o nečuvenom masakru,ritulanom odsijecanju glava i zločinačkom iživljavanju nad zarobljenim srbskim borcima. Radojka Jovanović je na identifikaciji prepoznala muža:
,, Imao je vezane noge i ruke žicom. U predjelu usne duplje bilo je vidno da nema jezik, a u predjelu očnih šupljina bilo je takođe vidno da su mu izvađena oba oka. Na vratu je bio vezan žicom, a cijelo tijelo je bilo nagorjelo od vatre.“
Rado Tijanić, kome je stradao brat Slavko, navodi: ,,Prepoznao sam tijelo brata Slavka i vidio sam kako mu je glava bila odsječena. Bio je bez očiju, ušiju i nosa, kao i zuba. Čeličnom žicom bio je vezan oko vrata, a drugi kraj žice bio je vezan za noge.“
Isti slučaj bio je i sa tijelom Radana Pavlovića, čiji je otac Đorđo izjavio: ,,Na tijelu mog sina nedostajala je glava i još drugih dijelova tijela, što je sve ukazalo da je Radanu odrubljena glava i da je prije smrti umoren na svirep način .“
Goja Kazanović tvrdi kako su ,,zarobljene vojnike kastrirali, sjekirama im sjekli ruke, šake, noge, stopala, uši, nos, jezik, vadili oči. Žive su ih kroz šake ekserima zakivali za drveće dok su im noge vezivali bodljikavom žicom i kao takve ih mučili i spaljivali…“
Dokaz za ovu tvrdnju jesu izjave svjedoka koji su na licu mjesta vidjeli stabla u kojima je bilo zakucanih eksera ili ostataka odjeće, odnosno ljudskih ekstremiteta. Tako Dara Urumović tvrdi kako je ,,vidjela tri hrasta na kojima ima vezane žice okolo njih, a u žici ostataka čovječijeg tijela i odjeće.“
Svoja saznanja o brutalnom mučenju srpskih zarobljenika na Glođanskom brdu iznio je i Mujo Omerović, bivši pripadnik tzv. Armije BiH: ,,Lično nisam posmatrao taj zločin koji su oni vršili nad Srbima, ali sam čuo od saborca da su sjekirama odsijecali glave, da su žive ljude zakivali za stabla drveća, a zatim ih tako zakovane mučili sve dok ne bi izdahnuli.“
Za zločin na Glođanskom brdu još niko nije odgovarao. Od ukupnog broja poginulih još se traga za posmrtnim ostacima devet pripadnika VRS, Miladina Ložnjakovića, Borisava Mihajlovića, Miladina Nedića, Ratka Prodanovića, Bogdana Radovića, Viktora i Alekse Savić, te Đorđe Stevanovića i Miloša Zelenovića.
Na Glođanskom brdu, na mjestu stradanja, u nekoliko navrata je postavljana spomen-ploča sa natpisom: “Ovdje je ubijeno 126 boraca Vojske Republike Srpske”, ali su ih, nakon postavljanja, svaki put nepoznata lica porazbijala, dok je na postojeću ispaljen jedan hitac.