Mafija otima državu, politika crkvu

Da se ne događa, zvučalo bi kao izreka. Ali gotovo da ne prođe dan, a da se ne uvjerimo koliko je to zapravo stvarnost.

Pred načelnikom beogradske policije ubijaju se ljudi — i to, kako mediji navode, kriminalci povezani upravo sa njegovim krugom poznanika. Čovjek se zapita: ako je slučaj toliko odjeknuo jer je riječ o „poznatom“ liku, koliko tek običnih ljudi nestane bez odgovora i bez pravde?

A onda vijest o razrješenju episkopa Justina. Sticaj okolnosti ili kazna zbog toga što je primio studente u manastir i nije javno dijelio stavove vlasti?

Zanimljivo je da se gotovo svaki put kada neki episkop uđe u sukob sa strukturama moći, ubrzo pojave priče o pronevjeri novca. I gotovo nikada ne dođe do sudskog epiloga. Zato se čovjek pita — da li su episkopi zaista toliko skloni malverzacijama ili su takve optužbe postale sredstvo obračuna unutar sistema?

Istovremeno, sve je više velelepnih hramova, skupocjenih automobila i privilegija, a sve manje istinske vjere, morala i narodne sloge.

Nažalost, slične pojave vidimo i u Republici Srpskoj. Crkva i sveštenstvo uživaju veliki ugled i privilegije, dok narod sve više tone u beznađe. Episkopi postaju pjesnici, politički komentatori i ljudi od uticaja, dok običan čovjek pokušava da preživi.

Dešava se da poneki sveštenik javno kaže šta misli, često na društvenim mrežama, ali ubrzo bude premješten u neku zaboravljenu i siromašnu parohiju — da se „ohladi“.

Često se zapitam kakvu bi danas golgotu prolazio sveti vladika Nikolaj, čovjek koji je govorio otvoreno, pravedno i bez straha pred moćnicima.

Kako god, čini se da teško vrijeme dolazi za srpski narod sa ovakvim vladarima i ovakvim duhovnicima.

Piše: Nedeljko Bosiočić