Kako se iz Hercegovine autobusom stiže do Banjaluke?

Ograničena ponuda prevoza dodatno otežava život Hercegovaca. Putnici su, kada je u pitanju svakodnevni prevoz, praktično vezani za jednog prevoznika i jednu liniju, dok cijene povratnih karata često prelaze 100 KM. Ovaj iznos za većinu studenata predstavlja ozbiljnu finansijsku prepreku, uprkos postojanju studentskog popusta, koji rijetko bude veći od 10 KM.

Uz svakodnevnu liniju iz Trebinja za Banjaluku uvedena je i druga, koja saobraća četiri puta sedmično. Pored Trebinja i Bileće, putnike kupi i u Nevesinju, da bi preko Mostara, Sarajeva i Doboja došli do konačnog odredišta – Banjaluke. Kako saznajemo, kod ovog prevoznika moguće je kupiti povratnu kartu i ona košta nešto više od 100 KM, dok kod dnevne redovne linije Glubtura nije moguća kupovina povratne karte. Dok su putnici iz Trebinja i Nevesinja u nešto boljoj poziciji, Gacko, Ljubinje i Berkovići i dalje ostaju bez adekvatne povezanosti.

Gdje da kupim kartu?

Veoma ponižavajuća je i praksa kupovine karata – kako za mlade, tako i za starije osobe. Jedan gatački student podijelio je za Direkt lično iskustvo tokom novogodišnjih praznika.

“Dok sam bio u Gacku za praznike, dva dana prije polaska odlučio sam da kupim kartu i rezervišem mjesto za Banjaluku. Na stanici su mi rekli da karte ne mogu da se rezervišu, a kamoli kupe, uz komentar: Dođi prekosutra malo ranije da bi zauzeo mjesto. Došao sam 20 minuta ranije, ali autobus je već bio pun. U autobusu su mi rekli da ipak kupim kartu, ali da moram stajati do Nevesinja. Nažalost, tako je i bilo.” 

Na pitanje koje smo uputili radniku na autobuskoj stanici iz preduzeća Jugoprevoz Gacko – zašto više ne postoji njihova linija do Banjaluke – odgovoreno nam je kratko:

„Ta linija je odavno ukinuta.“ 

Pitali smo i zašto se karte ne mogu kupiti na autobuskoj stanici, a odgovor je bio:

„Mi takvu praksu ne praktikujemo.“ 

Mogućnost kupovine ili bar rezervacije karata značajno bi olakšala život putnicima. Ne bi morali da strepе hoće li imati mjesto u autobusu, niti da li će uopšte uspjeti da stignu do Banjaluke.

Stanica bez linije?

Jedina direktna linija kojasvaki dan povezuje Trebinje i Banjaluku iz Trebinja kreće u 10.00 časova, prolazeći kroz Bileću, Gacko, Nevesinje, Mostar… Stanice poput Ljubinja i Berkovića su potpuno zapostavljene, što znači da njihovi stanovnici moraju sami organizovati prevoz – najčešće do Mostara ili „Trafa“ kod Bileće.

Šta kažu Ljubinjci?

Pitanje smo uputili i studentima iz Ljubinja, koji uopšte nemaju direktnu autobusku liniju do Banjaluke. Njihove izjave potvrđuju surovu stvarnost da su građani ovog kraja „izolovani“.

Helena Rudan, studentkinja Fakulteta političkih nauka, za Direkt ističe da studentima iz ovog kraja putovanje do odredišta nije lako.

“Dodatno otežava to što je Ljubinje mala opština, odsječena od autobuskih linija – kako od susjednih, tako i od većih gradova širom BiH. Da bismo došli do Banjaluke, moramo se prvo snaći za prevoz do najbližeg grada koji ima autobusku liniju – a to je Mostar. Ipak, nisu svi studenti u mogućnosti da dođu do Mostara, a i kada stignemo, upitno je hoće li biti karata, pogotovo u periodima kraja i početka semestra”, priča studentkinja Rudan za Direkt.

Slična situacija je i u Berkovićima.

“Ista priča kao i u Ljubinju – prevoza i linija nema dok se ne dođe do Mostara ili Trafa”, kažu studenti iz ovog hercegovačkog mjesta.