SUSRET NA RADNOM MJESTU: LJUBIŠA IKONIĆ 37 GODINA RADI BEZ DANA BOLOVANJA!
Ljubiša Ikonić je istaknuti radnik sa izuzetnim iskustvom. U fabrici je počeo da radi u junu 1987. godine. Praktično, odmah nakon završetka Mašinsko-tehniče škole, dobio je zaposlenje. Tada je, sjeća se, cio razred, svih 30 svršenih srednjoškolaca, iz Tehničkog školskog centra u Karakaju, počelo da radi u najvećem zvorničkom kolektivu.
-Bio je to značajan trenutak u našem životu. Došli smo na kapiju, predstavnici Kadrovske službe, rasporedili su nas na proizvodne pogone. Ja sam počeo da radim na pogonu Vodeno staklo, gdje sam se zadržao narednih deset godina – kazuje Ikonić.
Dalje radno angažovanje nastavio je na pogonu Bijela punila kao prvi rukovalac, gdje je preseljena i proizvodnja zeolita sa starog proizvodnog objekta.
Svojim radom Ikonić je dobio povjerenje pretpostavljenih rukovodilaca, koji su ga 2011. godine postavili za rukovodioca smjene. S ponosom kaže da je bio svjedok razvojnog puta proizvodnje zeolita. Sjeća se da je u vrijeme njegovog početka rada bila samo jedna vrsta zeolita, koji se koristio u deterdžentskoj industriji.
-Ova fabrika je bila prepoznatljiva po proizvodnji zeolita. Krajem osamdesetih godina, imali smo najveću proizvodnju zeolita u svijetu. To je bilo zlatno doba ove fabrike. Rat u BiH je desetkovao proizvodnju, ali smo u godinama kasnije uspjeli da ponovo postanemo prepoznatljivi kod naših kupaca – priča Ikonić.
I nastavlja u istom dahu:
-U našem sektoru, u proteklom periodu, iskreno, imali smo dinamičan razvoj. Puno se ulagalo, instalirano je dosta nove opreme. Danas, recimo, imamo samo šest trakastih filtera, u proizvodnom programu je skoro 15 vrsta zeolita na dva proizvodna objekta, u našem sektoru – govori Ikonić, koji je trenutno jedan od rijetkih savremenika tog vremena.
Na pitanje šta znači biti smjenovođa na pogonu Zeoliti, Ikonić odgovara da čovjek, prije svega, mora biti odgovoran, posvećen poslu, saradnji sa kolegama, jednom riječju voditi računa o svakom detalju kako bi se proizvodnja uspješno odvijala.
Kao smjenovođa Ikonić sa svojim saradnicima, prije svega prvim rukovaocima, ali i ostalim izvršiocima, prati cjelokupni proces proizvodnje. U komandnoj sali instaliran je upravljački sistem, praktično sve je automatizovano, preko monitora prati se svaki detalj u proizvodnji.
Naglašava da je važan činilac iskustvo u poslu, dugogodišnji rad i stečeno znanje su od ogromnog značaja. Kaže da je velika stvar provesti cjelokupni rani staž u jednom proizvodnom segmentu, to predstavlja dodatnu sigurnost, ali i mogućnost da se što bolje odgovori svim izazovima.
Ljubiša podsjeća da je u ovoj fabrici radio i njegov otac, Stanoje, koji je otišao u penziju 2015. godine, brat Goran je na Vodenom staklu, a sin Dejan radi na Energani, kao kotlovođa. Kćerka živi u Americi, ima od nje dva unuka, sin nije oženjen. U jednom dvorištu, otac i dva sina, svako ima svoju porodicu.
– Fabriku doživljamo kao porodicu. To je naša egzistencija. I veoma nam je bitno da ona uspješno radi.
Ikonić kaže da dolaze mlađi radnici, da zamijene starije kolege koji odlaze u penziju.
-Za 37 godina rada nemam dan bolovanja, nikad nisam zakasnio na posao. Čitav radni staž radim u smjenama – ističe ovaj pregaoc rada.
Njegova filozofija da bi bio dobar radnik, prvo moraš biti dobar čovjek, i to kako u životu, tako i na poslu. Dobar radnik je, kaže, onaj koji prepoznaje važnost saradnje, posvećenosti i odgovornosti.
Ljubiša Ikonić je smiren, staložen, posvećen poslu, svojim kolegama. Baš onakav kakav treba da bude rukovodilac smjene u ovoj fabrici.
Alumina
