Danas negiraju mrtvu ribu. Sutra će negirati mrtve ljude

Nisu samo ribe ugrožene. Ugroženi su i građani sa obje strane Drine. Bez obzira koliko ko imao novca ili kapitala, svi ćemo na kraju snositi posljedice ako dozvolimo da priroda bude žrtvovana zbog interesa pojedinaca.

Riba je imala sreću da ugine u jednom zaronu. Mi umiremo polako – od nepravde, bezakonja i osjećaja da je normalno ćutati.

Danas ne smiješ govoriti o politici. Ne smiješ ukazati na kriminal. Ne smiješ prijaviti komšiju koji zagađuje okolinu. Ne smiješ kritikovati. Ne smiješ ni svjedočiti onome što vidiš.

Kada čovjek, tražeći malo mira, ode na Drinu i ugleda mrtvu ribu, odjednom mu se kaže da nije vidio ono što je vidio. Da laže. Da izmišlja. Da je problem on, a ne ono što pluta rijekom.

Postali smo društvo u kojem će budalom ispasti onaj ko otvori oči, a ne onaj ko zatvara oči pred očiglednim.

Kada vas svakodnevno uvjeravaju da ne vjerujete vlastitim očima, kada se priroda uništava zbog interesa pojedinaca, a odgovorni ćute ili negiraju – bolest društva postaje neizbježna.

Danas je stradala riba u Drini. Sutra možemo biti mi. Naša djeca.

Najveća opasnost nije samo zagađenje. Najveća opasnost je trenutak kada svi počnemo da prihvatamo da je ćutanje normalno.

Jer nijedno društvo nije propalo zato što nije bilo ljudi koji su vidjeli problem. Propadalo je onda kada je većina odlučila da ćuti. #ekologija #drina #pomorribe

Piše: Nedeljko Bosiočić