Nije mi jasno, zidaju se tolike zgrade u Zvorniku, a većina, pogotovo ovih novih, (polu)prazna. Vidi se to po prozorima na kojima nema zavjesa, praznim terasama, neupaljenim svjetlima i ostalim “znakovima” koji ukazuju da u njima niko ne živi ili ih ponekad tek obilazi.
Krenem prije neki dan kod kćerke jedne prijateljice da joj nešto dam. Znam u kojoj zgradi živi, skoro napravljena, ali ne i na kom spratu kao ni broj stana. Prijateljica se ne javlja na telefon, pa se ja uputim od vrata do vrata da pozvonim i pitam da li znaju gdje žive ti koje tražim. I vjerovali ili ne, pet spratova sam obišla, tek jedna se otvorila. Pretpostavljam da su neki ljudi na poslu, mada je bilo popodne, ali da skoro nikoga nema za nepovjerovati je, ali tako je. Nešto slično mi se takođe dogodilo ovih dana kada se pokazalo da ljudi više ne poznaju ni prve komšije.
Stanove kupuju uglavnom ljudi iz dijaspore da tako “pametno” ulože teško zarađeni i ušteđeni novac, jer su čuli da se najviše isplati ulagati u nekretnine, umjesto da žive život punim plućima, Kupuju ih i iz drugih obližnjih mjesta za djecu ili sebe, kad se penzionisu ili da ih izdaju.
Teško je danas običnim malim ljudima koji žive od skromnih plata kupiti stan. Kredit dići – cijeli život otplaćivati. Možda bolje nego plaćati velike podstanarske kirije, mada vidim da mlađi bračni parovi kao neki moji poznanici uglavnom zakupljuju stanove jer svoj, osim ako im roditelji nisu bogataši, teško mogu da kupe. I kirije su otišle “nebu pod oblake”, tako da se pitam kad plate stanarinu, pa ostale obaveze i režije, vrtić za djete od čega li žive.
I u drugim gradovima, čitam, postoje skoro čitava novosagrađena naselja u kojima niko stalno ne živi što je nauočljivije noću kada nigdje sijalice u njima da gori.
Naše fotografije novih zgrada u Zvorniku snimljene jedne noći govore više od riječi.
U poslednje vrijeme sve više Zvorničana odlazi iz grada, što “trbuhom za kruhom”, što kod djece u druge gradova da im čuvaju potomke ili na drugi način pomažu. I uprkos tome velika je potražnja stanova u Zvorniku, sve što se napravi,( a pravi se dosta) skoro odmah se proda. Kome, kako i zašto stvarno mi nije jasno.
Zanimljivo je da sve više imućnih Zvorničana, nazovi privrednika, privatnika odnosno kontroverznih biznismena (koji su najčešće na sumnjiv način stekli bogatstvo) kao i bivši političari, “prelazi” u građevince. Zbog zarade koju očekuju i koju stanogradnja očito donosi.
Nude se velike pare za lokacije jer ih je sve manje u užem jezgru grada, kasnije će im se višestruko isplatiti uloženi novac, ali da li je to zapravo pranje para kada se znaju imena pojednih “neimara” ili nešto drugo, nije mi jasno kao ni mnogo toga u ovom našem gradu.
Piše: Mirjana Mićić
zvono.media
