Demanti vlasnika vikendice: “Nisam odbio pomoć”.

Lice koje me optužilo da sam odbio da dozvolim vezivanje splava za moj plac to je učinilo kako bi prikrilo svoju bahatost, nesposobnost i neodgovornost – i sada pokušava da sve sakrije lažima.

Na talasima se njegov splav ljuljao kao orahova ljuska. Motor nije radio, već je splav pokušavao da pokrene letvom, od vikendice do vikendice. Više je brinuo o roštilju nego o djeci, koju je svojom nesposobnošću doveo u životnu opasnost.

Splav je plutao više od 500 metara, a kada su se približili mojoj vikendici, taj čovjek mi je dodao letvu i ja sam ih privukao ka obali, tražeći da djeca iskoče. Njegov kolega je zatražio da priveže splav za moju ogradu, ali sam mu rekao da je riječ o ukrasnoj ogradi, koja nije dovoljno čvrsta. Čim se jedan od njih uhvatio za ogradu, ona se odmah odvalila. U tom trenutku, kako su udarili u obalu, otpao je i motor – koji, uzgred, ni do tada nije radio.

Tražio sam da djecu prebace na sigurno, ali se on brinuo o roštilju. Njegova dva prijatelja – tzv. “heroji” – iskočila su na obalu i ostavila ga da dalje pluta. Talasi su ih tada ponovo odnijeli.

Pošto se šipka odvalila, nisu ni pokušavali da se vežu, jer su vidjeli da to nije moguće. Ja sam tada pozvao policiju i vatrogasce, te trčao za splavom, koji se nakon oko 500 metara sudario s drugim splavom – koji ih je, na sreću, usmjerio ka obali. Tek tada sam se vratio.

Ružno je i nečasno da ta osoba svoju nesposobnost i neodgovornost, kojom je ugrozio živote te djece, sada pokušava da prikrije izmišljotinama. Ne spominje da je više puta udarao u obalu, druge splavove i čamce. Ne priznaje da mu motor nije radio, vjerovatno jer je bio neispravan. Ne pominje da sam ja bio taj koji ih je privukao i tražio da se djeca što prije iskrcaju, dok sam držao tu letvu.

Veoma ružno, najblaže rečeno.

On je jedini odgovoran što su životi te djece bili ugroženi, i treba da prizna svoju bahatost i nesposobnost. A roditelji i drugi gosti trebalo bi dobro da razmisle s kim se upuštaju u splavarenje i vožnje po jezeru.

Piše: Nedeljko Bosiočić