Danas su Ljetnje ili Duhovske zadušnice, koje po kalendaru Srpske pravoslavne crkve uvijek padaju u subotu, uoči Trojica, odnosno praznika Silaska Svetog Duha na apostole.
Prema tradicionalnom običaju, na ovaj dan pravoslavci obilaze grobove, pale svijeće i služe pomen. Prema narodno vjerovanju, svijeća upaljena na zadušnice više vrijedi od svih drugih koje se pale za dušu pokojnika tokom godine.
Na zadušnice se ne samo da se ukazuje poštovanje našim precima već i velikodušnost i milostinja prema sirotinji i onima kojima je to potrebno.
Jedan od običaja koji se upražnjava tokom Zadušnica između ostalih je posjeta grobova naših preminulih (ako je to moguće), paljenje svijeće i ostavljanje takozvanih “daća” na groblju i u crkvi, obično u vidu kuvanog žita.
Mnogi vjeruju da se ovim simboličnim gestom na neki način “hrani” duša naših upokojenih i da je to dar koji njima ukazujemo, međutim to nije istina.
Daće se ostavljaju prije svega da bi se nahranila sirotinja koja će potom pomenuti pokojnika u svojim molitvama.
Pomen i prisjećanje na naše preminule su najveći simbol i motiv iza praznika Zadušnice. Smatra se da je veoma važno da se na ovaj dan prisjetimo naših upokojenih voljenih osoba i upalimo im svijeću na grobnom mjestu ili u crkvi ako nije moguće otići na groblje.
Na liturgiju, kada pođemo u crkvu, treba ponijeti:
kuvano žito
crno vino
malu svijeću koja se postavlja uz žito
male svijeće za svake upokojene zbog kojih obilježavate zadušnice ili jedna veća svijeća za sve
napišite spisak imena svih vaših upokojenih rođaka i prijatelja
novčani prilog (svako prema svojim mogućnostima)
Žito je simbol smrtnog tijela i besmrtne duše u svjetlosti Carstva nebeskog. Ono nas simbolično podsjeća na Hristove riječi da zrno tek kad umre rod donosi, i to ne u zemnom mraku, nego u svjetlosti sunca.
Crno vino označava Božje milosrđe kojim se liječe rane grijeha.
Svijeća je simbol svjetlosti Hristove. On je rekao: “Ja sam svjetlost svijetu”. Ta svjetlost treba da nas podsjeti na svjetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih. Svijeća je malena žrtva Bogu, koji se za nas žrtvovao.
Poslije Svete liturgije u crkvi se služi parastos na kojem sveštenik vinom preliva žito, a nakon toga se ide do grobova pokojnika. Tamo se pale svijeće, a sveštenik obavi kratki obred i okadi grobove. Ako su naši pokojnici sahranjeni daleko i nije moguće otići na groblje, uvijek može da se ode u crkvu, gdje se odsluži pomen, a Gospod vidi i zna, piše Kurir.
Na dan zadušnica običaj je da se iznosi hrana na groblje. Ta hrana se dijeli sa ljudima koji posjećuju groblje uz pominjanje za spas duše pokojnika. Za tu priliku domaćice u nekim krajevima Srbije mijese posebnu pogaču bez kvasca.
Sem što se iznosi hrana na groblje i sveštenik dolazi da drži opijelo upokojenima. Tada, prilikom uzimanja koljiva, svi ukućani uzimaju po neko zrno i bacaju ga na zemlju uz reči: “Vječna pamjat, laka mu zemlja”.
(Izvor: Glas Srpske)
