Sarajevski Romeo i Julija, kako ih mediji u regionu najčešće nazivaju, simbol su zajedništva i suživota u glavnom gradu BiH, iako oni nemaju spomen-obilježje.
Upoznali su se na sarajevskoj Olimpijadi, a prijateljstvo je ubrzo preraslo u srednjoškolsku ljubav, koja se nastavila i kada su glavni grad BiH zasule granate.
Njihovi roditelji su podržavali tu ljubav. Zajedno su išli na ljetovanja, zimovanja i zabave – bili su nerazdvojni. Planirali su budućnost, zajednički život, vjenčanje, djecu, starost, a onda im je sudbina na mostu, koji je Sarajevo dijelio na dva dijela, zauvijek prekinula snove.
Misleći da idu u slobodu otišli su u smrt
Boško zbog Admire nije otišao iz Sarajeva, a iako su živjeli kilometrima daleko, viđali su se svakog dana. Godinu dana nakon početka rata u BiH odlučili su da napuste grad i potraže bolji život negdje gdje njihova ljubav neće biti osuđivana i gdje neće morati da hodaju pognute glave zbog imena i prezimena.
Preko zajedničkog prijatelja su se dogovorili o izlasku iz opkoljenog Sarajeva pa su 18. maja 1993. godine krenuli ka slobodi. Vjerujući da je na snazi primirje, nisu čekali noć nego su krenuli u 17 sati, ali su stigli samo do Vrbanja mosta, gdje je prvi metak iz snajpera pogodio Boška, a potom i Admiru.
Njihovo ubistvo bilo je pripisivano pripadnicima Vojske Republike Srpske sve do iskaza Tužilaštvu Sarajevskog kantona bivšeg operativca bošnjačke tajne službe AID Edina Garaplije, koji je rekao da su sarajevske Romea i Juliju 18. maja 1993. godine ubili pripadnici tajne muslimanske terorističke jedinice “Ševe”.
Garaplija je za ovo ubistvo optužio Nedžada Herendu, koji je neko vrijeme bio šef “Ševa”, te pripadnika ove jednice Dragana Šošića.
“Medijima je plasirano da su ubijeni sa srpske strane. Herenda je bio precizan i rekao je da su se on i Dragan nalazili na prostoru bivše zgrade Steleksa, odnosno Elektrotehničkog fakulteta. Zamaskirani, sa te pozicije gađali su ih na mostu kad su mladić i djevojka pokušali da pređu na stranu Republike Srpske”, naveo je Garaplija 2002. godine.
Tijela sarajevskih Romea i Julije sedam dana ležala na “ničijoj zemlji”
Smrtno ranjena, ona je dopuzala do mrtvog Boška, zagrlila ga i izdahnula.
Njihova tijela su sedam dana ležala na istom mjestu jer su se nalazila na “ničijoj zemlji”, a na kraju su ih izvukli pripadnici Vojske Republike Srpske i pokopali ih na groblju u Lukavici.
Po završetku rata, Admirini roditelji su tijela prebacili u Sarajevo, gdje su sahranjeni jedno pored drugog na groblju Lav.
Izvor:Glas Srpske
Fotografija: Slobodna Evropa
