Cijene nekih od najosnovnijih životnih namirnica neophodnih za mjesečno “preživljavanje” jedne prosječne porodice u Srpskoj, poput mlijeka, ulja, hljeba, jaja, mesa i povrća, porasle su, zbirno gledajući, za oko 100 maraka u posljednjih godinu dana, odnosno za 170 maraka ako se uporede cijene sa kraja 2020. i 2022. godine.
Pokazuju ovo podaci analize, odnosno matematička računica, urađena samo na šest “ključnih” namirnica bez kojih se život jednog domaćinstva nikako ne može zamisliti, pri tome kalkulišući i praveći ovu računicu i uzimajući zvanične statističke podatke, s pretpostavkom da jedna prosječna porodica u Republici Srpskoj mjesečno minimalno potroši, recimo, 30 hljebova dnevno, 12 kilograma mesa, od čega najviše piletine, 10 litara mlijeka, 40 jaja i 30 kilograma raznog povrća: krompira, paradajza, paprike, luka…
Kada se podvuče crta, može se vidjeti da je za pomenutih šest prehrambenih stavki, na mjesečnom nivou, krajem 2020. bilo potrebno izdvojiti 237 maraka, godinu dana kasnije 330, a krajem prošle i početkom ove godine čak 410 maraka, što je rast od oko 70 odsto.
Ukoliko to uporedimo sa kretanjem prosječne plate u posmatranom periodu, a ona je 2020. iznosila 956, a početkom ove godine 1.217 maraka, proizlazi da je samo rast cijena pomenutih šest namirnica “pojeo” većinu od 260 maraka, koliko je iznosio rast plata u posljednje tri godine, odnosno više od 60 odsto ovog povećanja.
Prema riječima Banjalučanke V. Z., ona i suprug sve teže izlaze na kraj sa svim poskupljenjima jer, kako je pojasnila, s penzijom od 580 maraka svaka kupovina postaje noćna mora.
– Pojedini tržni centri imaju ponedjeljkom sniženja za penzionere. Koristim to, ali i akcije koje se s vremena na vrijeme organizuju. Ali, i pored toga, suprug i ja smo prinuđeni da režemo troškove gdje god možemo, pa čak i na hrani. Kada platimo režije i kupimo lijekove, malo toga ostane. Kupuje se samo ono najosnovnije, ali bukvalno, i to u manjim količinama nego do sada. Da nije djece, stvarno ne znam kako bismo preživjeli sve ovo, jer je ovo stvarno postalo puko preživljavanje. Jedne cijene danas, sutra druge i tako u nedogled. Ono što me brine jeste što se ovim poskupljenjima ne vidi kraj – kaže ova ogorčena Banjalučanka.
Izvršna direktorka Udruženja za zaštitu potrošača DON iz Prijedora Murisa Marić kaže da, iako je došlo do određenog rasta penzija i plata, on ne može pratiti rast cijena hrane, ali ni ostalih komunalnih usluga.
Navodi da su zbog toga promijenjene i potrošačke navike građana, te se tako sve više kupuju, uslovno rečeno, jeftiniji proizvodi. Kako je pojasnila, ne gleda se na kvalitet, nego se kupuje ono što je dostupno i pristupačno količini novca, odnosno kućnom budžetu jednog domaćinstva.
Da je ovaj rast cijena uticao na kupovnu moć građana, ukazuju i posljednji podaci koji govore da je, nakon što je proteklih godina bio evidentan rast potrošnje u maloprodaji, u međuvremeni došlo do velikog pada, što je, kako ističu pojedini analitičari, rezultat ogromnog rasta cijena, ali i posljedica nedostatka značajnije pomoći građanima, piše Glas Srpske.
