Zvorničanin Željko Čorić već desetak godina ispisuje zlatne stranice francuske odbojke uspješnim nastupima za brojne prvoligaše, među kojima je i višestruki šampion Tur sa kojim je nedavno osvojio Kup Francuske i juri devetu klupsku titulu.
Maestralnim igrama Čorić je zaslužio kapitensku traku, a kao kruna dobrih nastupa stiglo je i priznanje za najboljeg tehničara francuske prve lige.
Iza sebe ima bogato petnaestogodišnje iskustvo igranja u raznim evropskim klubovima, a svoje početke veže za ekipe iz BiH i Srbije u kojima je takođe ostavio značajan trag. O očekivanjima i planovima u narednom periodu, evropskim i reprezentativnim nastupima i svom viđenju trenutnog stanja u odbojci na ovim prostorima, Željko Čorić govorio je za “Glas Srpske”.
GLAS: Dominantno ste osvojili kup protiv Nice u finalu sa 3:0, a plej-of lige dočekali ste kao lideri. Već u četvrtfinalu igrate sa aktuelnim prvakom Monpeljeom od koga ste prošle sezone poraženi u finalu. Poveli ste u plej-ofu sa 2:0, možete li nakon četiri godine do nove titule?
ČORIĆ: U Kupu Francuske nismo imali povoljan žrijeb. Sastali smo se ekipama koje su bile u trenutno najboljoj formi, a Nica je, uslovno rečeno, na papiru bila najslabija od njih i titulu kupa smatram apsolutno zasluženom. Plej-of smo počeli protiv Monpeljea prema kojem gajimo poštovanje, zbog čega smo u seriju ušli sa velikim oprezom. Naš cilj je, kao i svake godine, da se osvoje svi trofeji u takmičenjima u kojima učestvujemo, a završetkom na prvoj poziciji regularnog dijela obezbijedili smo učešće u grupnoj fazi Lige šampiona naredne sezone.
GLAS: Proteklih godina igrali ste u Francuskoj i za Nansi, Ruan, Turkoan, Ažaksio, Nicu i Set, a u Turu doživljavate najblistavije trenutke. Možete li nam dati ocjenu kvaliteta lige i šta za Vas predstavlja priznanje za najboljeg tehničara?
ČORIĆ: Individualna priznanja laskaju jer francuska liga godinama važi za jednu od najjačih u Evropi. Možda ne po zvučnim igračkim imenima kao u Italiji, Poljskoj ili Rusiji, ali ne postoji velika razlika u kvalitetu ekipa i zato je najuzbudljivija. Kao najjača ekipa nismo bili sigurni na prvoj poziciji sve do posljednjeg meča u regularnom dijelu šampionata i tako je već godinama. Prvenstvo Francuske je svake godine sve jače, a to mogu lično da potvrdim ranijim nastupima u klubovima koji nisu bili na nivou Tura i tada smo znali da ne možemo da očekujemo trijumf protiv njih, možda svega jedan bod. Sada, kada sam ja u Turu, vidim da nigdje nema lagane pobjede, čak ni na domaćem terenu.
GLAS: Sa Turom ste prošle sezone osvojili drugo mjesto u CEV kupu, a u Ligi šampiona ste ove sezone dogurali do četvrtfinala. Vašu ekipu čini veliki broj internacionalaca koji imaju iza sebe i reprezentativne nastupe, možete li napraviti još značajniji iskorak?
ČORIĆ: Prošla sezona je paradoksalna i drago mi je da sam bio dio nje. Nije počela baš najsrećnije jer smo je dočekali povredama korektora i primača, ali smo regularni dio završili na prvom mjestu sa samo dva poraza, kvalifikovali se u finale Kupa Francuske i finale CEV kupa. A onda dolazi čuvena završnica sezone, gdje prvo gubimo finale u Evropi, zatim finale kupa jednom skandaloznom sudijskom odlukom a potom i finale plej-ofa od Monpeljea. Bila je to jedna od najuspješnijih sezona u istoriji kluba, a nismo uzeli nijedan trofej na kraju. Zvuči depresivno, ali smo naučili veliku lekciju. Ove sezone u Ligi šampiona opet nismo imali sreće, jer naš prolazak u četvrtinu finala je trebalo da bude rutina, a onda sam se povrijedio na zagrijavanju. Sreća nas je zaobišla, ali smo imali vremena da se pripremimo za završnicu nacionalnog kupa, što nije ispalo tako loše na kraju. Tur je jedan od najvećih evropskih klubova, a ambicije su velike, kako u nacionalnom prvenstvu, tako i u Evropi. Stoga, prolazak grupne faze Lige šampiona je imperativ, a poslije je sve moguće.
GLAS: Svojevremeno ste se našli na širem spisku reprezentativaca BiH, da li ste imali priliku da debitujete i kakav je Vaš status o tom pitanju?
ČORIĆ: Za reprezentaciju BiH nastupao sam već davne 2010. godine na kvalifikacionom turniru za Evropsko prvenstvo. Kasnijih godina sam ustupao svoje mjesto mlađim igračima koji treba da grade karijere i stiču iskustvo igranjem na internacionalnom nivou, a tako mislim i danas.
GLAS: U proteklih deceniju i po nastupali ste za klubove širom Evrope, austrijski Amšteten, belgijski Guibert, Strojtel iz Minska, pa čak i za Zahru iz Libana, a u svojim počecima igrali ste i za Drinu, Vojvodinu i Kakanj. Kakva sjećanja Vas vežu za njih?
ČORIĆ: Da, promijenio sam mnogo klubova i država, ne vežem se za mjesto, ali se vežem za ljude. Iz svakog kluba ili države imam samo lijepe uspomene, a one loše, kojih je bilo, već odavno sam prepustio zaboravu. Od odbojke sam naučio mnogo i te stalne promjene mjesta boravka su mi pomogle da upoznam mnogo različitih i drugačijih ljudi, kako saigrača iz svih krajeva svijeta, tako i ljudi koji nemaju baš nikakve veze sa odbojkom. Imao sam tu sreću da tako i spoznam sebe, na kraju i svoju državu. Sličnost između našeg čoveka i nekog Libanca ili Bjelorusa je zaista velika i potrebno je vrijeme da se uoči razlika. I baš ta razlika je nešto što sada u zrelim godinama naročito cijenim.
GLAS: Vi ste rođeni Kakanjac koji je kao petogodišnji dječak s roditeljima za vrijeme proteklog rata otišao u Zvornik, gdje ste započeli igračku karijeru. Dobili ste od grada Zvornika i priznanje za sportskog ambasadora grada za 2021. godinu. Kakva je tradicija odbojke u Zvorniku i pratite li Prvu ligu Srpske i Premijer ligu BiH? Možete li uporediti njihov kvalitet u odnosu na evropske klubove?
ČORIĆ: Zvornik je poznat po mnogo čemu, a između ostalog i po odbojci, kako muškoj tako i ženskoj. Kada mi obaveze dozvole, ispratim neku utakmicu zvorničke Drine koja je ipak moj prvi klub. Takođe sam ispratio osvajanje Kupa BiH i čestitam odbojkašima Radnika iz Bijeljine. Kvalitet odbojke je možda u blagom padu, ako mogu najblaže da kažem. Ima talentovanih mladih igrača koji, ako se ne okrenu školovanju, koriste prvu priliku da odu u Srbiju, Hrvatsku ili neku drugu zemlju da grade karijere. Oni najtalentovaniji mijenjaju sportsko državljanstvo i nastupaju za druge države. Veliki je izazov kako tu djecu privoljeti da ostanu u BiH, naročito ako se uzme u obzir da kod nas odbojka nije u toj mjeri atraktivan sport kao, recimo, fudbal ili košarka, pa je samim tim broj djece koja se priključuju odbojkaškim klubovima dodatno ograničen.
GLAS: Potičete iz poznate kakanjske sportske porodice. Vaš djed Nikola bio je jedan od prvih poslijeratnih golmana Rudara, a tri sestre Vašeg oca Vlade, Mira, Nada i Zrinka, bile su uspješne rukometašice. Smatrate li da je talenat za sport nešto što je urođeno u genima?
ČORIĆ: Taj sportski gen vjerujem da ima svako dijete, neko možda malo izraženiji na početku, ali roditeljskom spoznajom i pravilnom selekcijom od ranih godina dijete razvija talenat za određeni sport. Sada smo malo pogrešno shvatili prednost savremenog doba i napretka tehnologije pa na sport gledamo kao na obavezu na kojoj pojedini roditelji insistiraju iz ličnih ambicija ili zarad novca, naravno, uvijek čast izuzecima. Sport je, prije svega, igra, a djeci je igra cijeli svijet. To nije samo slučaj u našoj zemlji. U mojoj porodici niko se prije nije bavio odbojkom, a ja, eto, već više od dvadeset godina, što kroz mlađe selekcije, što profesionalno. Ne znam da li bi me taj gen za rukomet ili fudbal odveo gdje je odbojka, ali svakako nisam zažalio što sam ušao u malu salu Osnovne škole “Sveti Sava” u Zvorniku da prebacujem mrežu sa djevojčicama. Takav je stereotip bio tada, a i sada da je odbojka ženski sport.
GLAS: Sa suprugom Ivanom ste stekli dvije kćerke i živite trenutno u Turu koji je prepoznatljiv uglavnom po odbojci. Kakva je podrška navijača na utakmicama i da li Vas prepoznaju u gradu?
ČORIĆ: Tur je zaista odbojkaški grad. Ima, naravno, i drugih sportova, ali odbojka je sport broj jedan baš zbog rezultata koje klub pravi godinama. Naša sala je jedna od najljepših za igranje. Konstantno je puna i podrška koju imamo od navijača i partnera kluba je velika. S obzirom na to da je Tur veliki grad, a odbojka je i medijski propraćena, ljudi mi prilaze da se slikaju ili djeca dolaze po autogram. Ranije je mojim kćerkama bilo čudno, a sada su se navikle.
Pehari
Tur je osvojio osam šampionskih titula od sezone 2003/04. do 2018/19, a ima i 11 titula osvajača Kupa Francuske i četiri Superkupa Francuske. U sezoni 2004/05. osvojio je CEV Ligu šampiona, a 2016/17. i CEV kup. Dva puta je osvajao i drugo mjesto u oba evropska takmičenja te se smatra jednim od najuspješnijih timova.
Glas Srpske
