Na današnji dan prije 27 godina raspušten je zloglasni logor “Silos” u Tarčinu, u Hadžićima, u kojem je više od 600 srpskih civila prošlo kroz strašna fizička i psihička zlostavljanja, prebijanja i mučenja na razne načine, od kojih 24 nije preživjelo. Najmlađi logoraš bio je četrnaestogodišnji Leo Kapetanović, a najstariji osamdesetpetogodišnji Vaso Šarenac, koji je u “Silosu” i skončao.
“Silos” je bio jedan od tri najveća logora na teritoriji sadašnje FBiH, a jedan od 126 na području ratnog Sarajeva pod kontrolom takozvane Armije BiH. Zatvoren je 27. januara 1996. godine, dva mjeseca nakon parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma i predviđenog roka za raspuštanje logora u BiH.
Ovo su podaci koje svako od nas treba da zna, ali ni približno ne govore o tome kakav je pakao to mjesto bilo. Pravu sliku o tome daju nam preživjeli logoraši i njihova svjedočenja od kojih se ledi krv u venama. Od same pomisli šta je čovjek spreman da učini drugom čovjeku.
Većina logoraša je preživjela, ali sa ogromnim posljedicama po fizičko i psihičko zdravlje. Oni zaslužuju pažnju ovog društva, svih nas pojedinačno, ali i priliku da ispričaju svoje patnje kao opomenu svima onima koji nisu ništa slično prošli pa misle da je rat sredstvo za rješavanje nekih pitanja u ovoj zemlji. I zato treba njegovati kulturu sjećanja.
A u svakom ratu su svi gubitnici. Ne ponovilo se.
