BRATUNAČKI LJEKAR – DR LAZAR PRODANOVIĆ
Ako čovjek nema emociju i osjećaj zadovoljstva zbog nečega dobrog što je učinio drugima, ne vrijede mu nikakve akademske nagrade i priznanja. Jako sam srećan kada mogu da ohrabrim ljude i da im u nečemu pomognem.
Ovim riječima Lazara Prodanovića počećemo priču o poznatom i priznatom hirurgu, afirmisanom političaru, a prije svega velikom humanisti kome je čovjek na prvom mjestu.
Rođen je u Bratuncu, odrastao sa generacijama „Računajte na nas“, uspješno završio škole i sa diplomom Medicinskog fakulteta u Tuzli, vratio se 1982. godine u rodni grad smatrajući da je kao ljekar potreban svojim sugrađanima.
-Danas mi je veća satisfakcija stepen zahvalnosti mojih sugrađana, nego bilo koja akademska titula ili finansijska korist. Ponosan sam što sam u Bratuncu počeo ljekarsku karijeru i što vidim radost u očima ljudi, sa kojima se ovdje susrećem i razgovaram, ističe Prodanović.
Sjeća se da je poslije četiri godine, morao da pređe u Zvornik, jer mu je omogućeno da završi specijalizaciju na beogradskoj VMA, koja je bila najpriznatija zdravstvena ustanova u bivšoj Jugoslaviji.
-Početkom 1991. godine vratio sam se u zvorničku bolnicu gdje sam, već početkom 1992. godine shvatio koliko je važno znanje iz ratne hirurgije. Bio je izazov zbrinjavati povrijeđene i ranjene ljude u toku tragičnog rata u BiH. Imali smo samo jednog anesteziologa, ali smo, uz ogromne napore uspijevali da pružimo hitnu medicinsku pomoć svima koji su dovezeni u zvorničku bolnicu, sjeća se Prodanović i ističe da se u toj bolnici neprekidno radilo po sedam dana i noći.
Kao hirurg bio je tokom rata angažovan u Bratuncu, Milićima, čak i u Ključu odakle je među posljednjim izašao, nakon što su evakuisani svi ranjenici u Banjaluku i Prijedor.
-U Bratuncu sam imao 17.500 pregleda hirurških bolesnika. Ovdje je bio stacionar gdje su ljekari Veljko Maćešić, Vesna Ivanović, Nikola Ždrakanović i Peđa Lončarević uložili ogromnu energiju da pruže medicinsku pomoć svim unesrećenim od ratnih dejstava, bez obzira na njihovu nacionalnu i vjersku pripadnost. Doktor LJubisav Gavrić, koji je do početka 1993. godine bio angažovan u ratnoj bolnici u Milićima, prešao je u zvorničku bolnicu i zajedno smo godinama dolazili u Bratunac. On je mnogo radio i, ne samo kao internista, dao značajan doprinos zbrinjavanju svih povrijeđenih i ljudi sa ratnim traumama, ističe Prodanović.
Sjeća se mnogih komplikovanih i teških hirurških zahvata koje je uspješno obavio u ratnom periodu. Bio je presrećan kada se prije nekoliko dana susreo u Zvorniku sa bivšim borcem Vojske Republike Srpske i popio kafu sa čovjekom koji je prije dvije i po decenije dovezen u bolnicu sa povrijeđenim srcem.
-Najvažnija je brza intervencija da bi tako povrijeđeni čovjek mogao da preživi. Kompletna medicinska ekipa radovala se tom uspjehu.
Sjeća se doktor Lazo i 24. decembra 1992. godine, kada je vratio u život Jovana Nikolića Jola iz Kravice, kojeg u prvi mah nije prepoznao.
-Ugledao sam jednog teško ranjenog čovjeka i pomislio da nije živ. Kada sam primijetio da daje znakove života, brzo smo odreagovali jer smo masažu srca radili nakon otvaranja trbušne duplje, preko dijafragme. Zaustavili smo krvarenje i on je preživjeo uz dodatne operativne zahvate.
Poznati bratunački hirurg je za 33 godine rada u hirurgiji imao oko 6.000 operacija. Iako je već 20 godine politički angažovan, posao hirurga nikada nije napustio.
-Lazar Prodanović rođen je 1957.godine u Bratuncu, gdje je formirao porodicu i postao uzoran suprug i otac dvoje, danas uspješne djece.
Despotovina Bratunac
