U narodu je uvreženo vjerovanje da na ovaj dan treba obavezno zapaliti svijeću ovom svecu kako bi vam “krenulo u životu”.
Zbog toga većina je običaja koji se i danas poštuju u Srbiji u vezi sa djecom. Mnoge majke praktikuju da poste sedam dana pred ovaj praznik da bi se pričestile, a ovaj „sedmodnevni post” je nepisano pravilo kojeg se počinje pridržavati sve veći broj majki. Vjeruje se da će tako njihovi mališani biti zdravi i da će ih u životu pratiti sreća.
Takođe se vjeruje i da nije dobro da najmlađi, čiji je ovaj svetac zaštitnik ignorišu dan onoga koji ih čuva… Ako na današnji dan pada kiša, obavezno treba pustiti djecu da istrče napolje i dobro pokisnu! U nekim krajevima naše zemlje i do danas je sačuvao vjerovanje da je to voda koju Sveti Sisoje sa neba šalje na njih i da će tako najbolje i najzdravije porasti.
Stariji kažu da je Sveti Sisoje najveći prognitelj svih đavola koji napadaju djecu. Zbog toga se vjeruje da danas djeca mogu ostati napolju i noću, jer svi demoni bježe i kriju se. Narod kaže da će sve što rodi na ovaj dan biti srećno i dugovječno.
Dio moštiju Svetog Sisoja nalazi se u manastiru Svetog Vasilija Ostroškog u Bijeljini. Tačan podatak kada je Sisoje došao u Srbiju ne postoji. Definitivno se zna da je Sisoje do 1391. godine bio iguman u Hilandaru, što se utvrđuje u dokumentima koja svjedoče o pomirenju Srpske crkve i Carigradske patrijaršije.
Prepodobni Sisoje Veliki bio je rodom iz Misira u današnjem Egiptu i učenik Svetog Antonija. Teškim trudovima nad samim sobom toliko je ukrotio sebe, da je bi krotak i nezlobiv kao jagnje. Zato mu je Bog dao veliku blagodat, da iscjeljuje bolesnike, izgoni nečiste duhove, i mrtve vaskrsava. Još za života se pročuo kao iscjelitelj i čudotvorac, pa su mnogi dolazili kod njega po savjet i lijek. Šezdeset godina je Sisoje živio u pustinji.
