Jedna zanimljiva fudbalska priča dolazi nam iz Roćevića. Priča o sportskoj porodici, braći Stefanu i Savi Stojanović, velikim zaljubljenicima u fudbal.
Braća Stojanović od svojim malih nogu zavoljeli su fudbal, odlazeći na fudbalske utakmice, kako bi gledali svog oca, odnosno ujaka, kako trče za loptom. Iz toga, je prevazišla ta velika ljubav za loptom, i zato se sa pravom može reći da je fudbal najljepša igra na svijetu.
Stefan i Savo svoje prve fudbalske korake napravili su u Jedinstvu, a evo kako je počela njihova fudbalska priča.
– Fudbal kao sport sam zavoleo još kao jako mali, na šta su najviše uticali otac i ujak koji su takođe igrali fudbal, tako da su stalno mene i brata vodili na utakmice. Prvi fudbalski dres, ja i brat dobili smo od ujaka koji je veliki navijač Crvene zvezde, tako da je želeo da i mi krenemo njegovim stopama, na šta se najviše protivio naš otac koji je bio veliki navijač Partizana. Prve fudbalske korake ja i brat pravimo još jako rano, brat sa šest, a ja sa osam godina, kada smo se upisali u školu fudbala “Jedinsto” u Roćeviću, gdje smo prošli i pionirske i kadetske selekcije kod trenera Brane Radića od koga smo mnogo naučili i svakako jedan veliki respekt imamo prema tom čovjeku. Svakako bih istakao i istaknutog sportskog radnika Mileta Pisića, čovjeka koji mnogo voli fudbal i koji je uvijek u tom klubu bio da nam pomogne, šta god je trebalo. Juniorsku selekciju sam prošao u zvornickoj Drini. Jedan prelijep period, mnogo dobrih utakmica u juniorskoj Premijer ligi BiH, gdje smo obišli dosta gradova, igrali dosta dobrih utakmica i stekli dosta drugara i jedno veliko iskustvo. Poslije ovog iskustva vraćam se u matični klub, gdje zajedno sa bratom prelazimo u prvi tim Jedinstva – počinje priču Stefan.
Nakon Jedinstva, braća Stojanović zaigrali su za Pecku, za klub gdje je njihov otac bio jedan od osnivača, a ujedno i fudbaler. Iako je njihov prvi, matični klub Jedinstvo, Pecka se sa pravom može smatrati njihovom prvom kućom, gdje su kao mališani gledali prve utakmice Pecke.
– Poslije dvije godine u prvom timu, prelazimo u Pecku gdje je igralo dosta naših drugara, prijatelja i rođaka, a gde je i naš otac bio jedan od osnivača tog kluba. Pošto sam uvijek bio golman, u Peckoj sam se oprobao i na poziciji štopera, gdje sam na toj poziciji odigrao veoma veliki broj utakmica, a ponekad sam oblačio golmanski dres. Poslije dvije godine igranja u Peckoj na poziv braće Đuric, Miroslava i Marinka, koje smo znali od prije i koji su odlični ljudi, ja i Stefan odlučili smo da pređemo u Lokanj i ponovo se okušamo u višem rangu. Zaista se nismo pokajali, upoznali smo mnogo dobrih, prije svega ljudi, a zatim i sportista. Bilo bi nepošteno prema drugima, bilo koga izdvojiti, ali jedan zaista porodičan klub koji bi preporučio bilo kome ko želi da dođe – u priču ulazi mlađi brat Savo.
Stefan je golman i prvi čuvar mreže Lokanja, dok je Savo napadač, igra na poziciji krila. Savu je zadesio peh, povredio se i nije imao priliku da pomogne u svojim mogućnostima, jer je tokom jesenjeg dijela odigrao samo pet utakmica.
– Prošla polusezona bila je za mene individualno dobra, mada to uvijek može bolje i trudim se da stalno sve više i više napredujem, ali za klub i ne baš, što moramo popraviti u drugoj polusezoni. Savo je zbog povrede propustio dosta utakmica, ali će biti spreman za proljeće da više pomogne našoj ekipi. Za sada sam jako srećan u Lokanju, iako je bilo nekih drugih ponuda, čak i neke sa višeg ranga takmičenja, odlučio sam zajedno sa bratom ostati i pomoći i klubi, a i drugarima i prijateljima koje smo stekli u tom klubu. Za kraj bih poručio djeci koja vole sport, a posebno fudbal, da se svakog dana sve više trude i naporno rade u tome što vole, jer naporan rad, pored kvaliteta proizvodi i karakter, čovek koji naporno radi nikada neće biti spreman lako da se preda. To je jedna prelijepa igra, u kojoj ce proći dosta lijepih stvari, koja će probuditi u njima dosta emocija, gdje će naučiti da ne mora uvijek da pobjedi bolji, ali da se to sve u fubalu, kao i u životu uvijek vrati, nekada na mnogo ljepši nacin – dodao je na kraju stariji Stefan.
