Mnogi su put, onaj fizički do Evropske unije ili i dalje već prešli. Jesu li svi sretni? Naravno da nisu. No ovdje su, kažu, predugo čekali.
olitika, kažu, sve čini da oteža i obesmilili život ovdje.
”Mladima je pun kofer toga… i zbog toga napuštaju državu. Pričao sam sa mnogim mladim ljudima koji jedva čekaju da se odreknu državljanstva jer im državljanstvo drugih država nudi mnogo veće perspektive”, navodi nam Dženan Mašetić iz Unije za održivi povratak.
Državljanstva se tako do sada odreklo skoro 100 hiljada ljudi. Ipak, nada još postoji. Postoje mladi koji očekuju promjenu i svoj život žele graditi baš ovdje. Upravo takva je Milena Čeremidžić.
”Pa ono što je još važnije od povratka u mjesto boravka jeste da se mladim ljudima obezbijedi siguran ostanak. Ja sam se odlučila da ostanem… Znam da se ovdje može napraviti mnogo. Ovo je naša država koju treba da čuvamo, njegujemo na naš način, na način svih mladih ljudi. Konkretno treba raditi najviše na tome da se ostvari sloga i među mladima i među narodom”, istakla je Milena Čeremidžić ekipi N1.
To u ovom trenutku izostaje, pa o odlasku razmišljaju čak i oni koji se zalažu za ostanak. Nepotizam pri zapošljavanju u javnom sektoru i loš odnos uz male plate u privatnom sektoru – ključni su razlozi zašto veliki broj njih odlazi. Aktivista Harun Šabanović zalaže se za bolje uslove života mladih i njihovo proaktivno djelovanje.
”Još uvijek sam ovdje, mada je moj otac dobio vizu, moj brat će uskoro otići. Ja se još uvijek ne dam i čupam se svim silama da ostanem… Naš glavni zadatak je, a pozivam i sve druge, da kreiramo ambijent i da se spasi ono što se može spasiti”, apelovao je Šabanović.
Ambijent u kojem će, kažu aktivisti, sposobnost biti važnija od stranačke iskaznice. Ambijent u kojem će privatniku biti važniji odnos prema radniku od enormnog profita. No, ukoliko političari, privrednici i svi odgovorni ne naprave promjene – broj onih koji pune budžetske kase biće sve manje. Mnoga mjesta već su pusta.
